Roditelji, znam da vam komunikacija sa tinejdžerom ponekad deluje kao da igrate ruski rulet
– nikad ne znate da li će biti normalan razgovor ili će se završiti treskom vrata. Jednog
trenutka sve je okej, a sledećeg vas gleda kao da ste mu najgori neprijatelj.
I sad se vi pitate:
Zašto moje dete ne priča sa mnom?
Kako da izbegnem da svaki razgovor završi svađom?
Što me laže i kako da prestane?
Dobra vest je – možeš imati normalnu komunikaciju sa svojim tinejdžerom. Druga vest je –
moraćeš da se prilagodiš i promeniš pristup. Hajde da vidimo zašto dolazi do sukoba i kako
da ih rešimo.
Zašto nastaje haos?
Kritikuješ umesto da razgovaraš.
Tinejdžeri su hodajući osetljivi nervi. Ako mu stalno pričaš šta nije dobro, osećaće se
nesposobno i neshvaćeno. I šta radi? Buni se ili te ignoriše.
Pogrešan pristup:
„Nikad ne pospremaš sobu! Katastrofa si!“
„Opet si dobio lošu ocenu, nikada se ne trudiš dovoljno!“
Pravi pristup:
„Vidim da si složio knjige na policu, hajde da zajedno sredimo ostatak?“
„Znam da možeš bolje, ako ti treba pomoć, tu sam.“
Kažnjavaš umesto da uči iz grešaka.
Ako mu svaki put lupiš zabranu izlaska ili mu oduzmeš telefon, neće naučiti ništa – osim
kako da sledeći put sakrije šta je uradio.
Laže jer se plaši tvoje reakcije
Ako zna da ćeš vikati, urlati… naravno da će ti reći ono što želiš da čuješ. Rešenje? Napravi
atmosferu u kojoj zna da može da bude iskren.
Pogrešan pristup:
„Jesi li učio za test?“ (A znaš da nije.)
Pravi pristup:
„Vidim da si bio zauzet drugim stvarima. Kako da sledeći put bolje organizuješ učenje?“
Kako da pričate, a ne ratujete?
Slušaj više, pričaj manje.
Ne moraš uvek da držiš predavanja. Pitaj ga: „Kako se osećaš povodom toga?“ ili „Šta misliš
da je rešenje?“
Reaguj smireno, čak i kad ti dođe da eksplodiraš.
Ako ima burne rekacije, ne znači da treba da vičeš nazad. Samo reci: „Vidim da si ljut,
pričaćmo kad se smirimo.“
Pohvali trud, ne samo rezultat.
Ako se trudio, a nije prošlo kako je želeo, ne treba mu dodatna kazna od tebe. Reci: „Vidi se
da si se potrudio, hajde da vidimo šta možeš drugačije sledeći put.“
Šta ako je svađa već počela?
Ne donosi odluke u ljutnji – kad si besan, bolje ćuti.
Ne upoređuj ga sa drugima – to ga samo udaljava.
Kad se smiri, razgovarajte: „Šta možemo sledeći put drugačije?“
Na kraju dana, tvoj tinejdžer ne traži savršenog roditelja, već nekoga ko će ga razumeti i
podržati. Možda izgleda kao da ne sluša, ali zapravo sve upija.
Ako želi da priča s tobom – pobedila si.
SVE O KOMUNIKACIJI SA TINEJDŽERIMA